Simon Burgar

La boite a couleurs (Nouvelles littéraires, 24. rujna 1971).

Burgar, mladi slikar slovenskog podrijetla, nakon četiri godine istraživanja, izlaže svoja platna u galeriji Transposition. Ekspresivni su to i funambulski likovi, pokreće ih ležerna senzualnost. Nekoliko lijepih portreta, aktovi, skupine kao da nas zovu u uređeno i šareno kolo. Lijepo uravnoteženo slikarstvo.

Burgar (Galerija Transposition, 1973.)

Druga pariška izložba Simona Burgara, slovenskog slikara rođenog 1939. Na najčešće praznoj pozadini, Burgar okuplja aktove, muške i ženske. Usprkos geometrizaciji kontura koja ublažava senzibilitet tijela, ti aktovi poprimaju pomalo rubensovske volumene. Očaran sam, privlači me igra oblika i ritmova koji iz nje proistječu, ali ideja-vodilja djela mi promiče.

— Jean Chabanon

Poezija obline (u Temps du loisir, 22. ožujka 1973.)

U raznovrsnim tehnikama – ulju, temperi, crtežu – Simon Burgar istražuje oblikovne i psihološke mogućnosti ljudske figure i njezine organizacije u grupe. U galeriji Transposition, na Bulevaru Raspail 132, Burgar predstavlja izložbu veoma dinamičnih kompozicija i izričaja, sazdanih od oblih, gotovo kružnih pokreta što tvore žive oblike, kako linijom, tako i igrom tonalnih i svjetlosnih mrlji. Iz tog neprestanog i prštavog izviranja rađa se svijet snova i istine, bogatih i mekih tonova, potaknut evidentnom nužnošću za stvaranjem.

— Robert Vrinar

Simon Burgar (Galerija Transposition, Bulevar Raspail br. 132)

S nekoliko ljudskih oblika što tumaraju između neba i zemlje opkoračujući oblake, umjetnik se vraća dragoj mu temi para. Konture likova miješaju se s oblim elementima koji naglašavaju pokret i pojačavaju kontrast između isijavajuće svjetlosti ženskih aktova i brutalne snage muških anatomija. Iz tog se rađaju mrlje jarkih boja, ali mekoća crteža i odsjaji svjetlosti ublažavaju ono što bi njihovo držanje inače činilo prijetećim. Te slike smještene izvan svijeta kao da su opterećene nekim zbunjujućim ekspresionizmom u kojem san zasigurno ima svoj udio, no u kojem i zbilja često poprima dozu teatralne fantastike.

— U Carrefour, napisala Lucette Schouler

Simon Burgar (Galerija Transposition), 24. veljače 1977.

Ovo su posljednja djela Simona Burgara, genijalnog jugoslavenskog slikara nažalost preminulog u 35. godini života, u Parizu, od raka. Ganutljive slike na kojima se najčešće izdiže nag, omršavio muškarac, umjetnik sâm, koji zamišljeno promatra nadolazeću smrt. Ženske prilike, i one nage, ponekad mu prave društvo, a on ih grozničav i očajan, stišće u zagrljaj. Kakvo nadahnuće! Kakva smiona gipkost kista koji ispaljuje tijela što se grče poput dugih razuzdanih plamenova, pomalo u elgrekovskom duhu. Kakvi krasni svodovi. 

— H.H.

Simon Burgar (Galerija Transposition)

Ovaj sjajan mladić rođen 1939. u Jugoslaviji preminuo je u Parizu, u kolovozu 1974. O njegovoj smo umjetnosti napisali hvalospjev godinu dana prije no što nas je napustio. Njegova posljednja djela istovremeno su raskošna, otvorena prema svijetu, ali i u znaku neke prijetnje, neke vrst oluje koja se sprema. Život koji će napustiti nastavit će se baš kao što će i on nastaviti živjeti posredstvom svojih posljednjih poruka, slika izlomljenih formi koje se prožimaju s nijansama žute, crvene, tople oker i hladne plave. Podsjeća nas na Rogera de la Fresnayea, a to nije mali kompliment.

— Revija Peintre, prosinac 1975.

Simon Burgar (galerija Transposition)

Oblici napuhani poput obojenih balona obješeni visoko iznad nedohvatljivog svijeta miješaju se s oblacima u pokretu. Likovi se pojavljuju i iščezavaju u vrtlogu koji neprestano potpiruju vjetar ili vatra. Burgar ih je stvorio, iznjedrio iz svojeg najdubljeg ja, prožetog zakonima ljubavi i bratstva. Isijavajuća svjetlost suprotstavlja se tamnim tonovima dok se svjetlo i sjene sudaraju u mučnoj igri. Vizije su to nekog drugog svijeta čijim meandrima i labirintima kroči umjetnik, u trci koja ne zna ni za kraj ni za predah. Galerija Transposition otvara novu sezonu figuracijama u ulju koje potpisuje Simon Burgar. Karakterizira ih solidan akademski crtež u kombinaciji s vrlo modernim koncepcijama kompozicije. U dinamičnom prostoru raslojenom u geometrijske figure od kojih je najčešći krug, i koje se međusobno presijecaju kao planovi u perspektivi, odvijaju se erotski prizori u kojima naslućujemo teoretiziranje pojedinih psiholoških odnosa između muškarca i žene. Boje su vedre, paleta im je raznolika, uočavamo obilno korištenje bijele. Ona bi mogla biti odjek optimizma kojim je prožet slikarov temperament. U naslovima djela sa zadovoljstvom pronalazimo prijevod njihova sadržaja (npr. Buđenje, Krug, San, Kontinuirani pokret). Po temi, to je prije svega sjajan analitički esej o oniričkom udjelu u heteroseksualnim problemima, dok se na likovnom planu radovi blago približavaju kinetizmu. Izložba traje do 25. rujna 1971.